Da li slušamo jedni druge?

Koliko smo uspješni u komunikaciji zavisi od naše sposobnosti da slušamo druge. A da li stvarno i u svakom trenutku slušamo sve što nam neko govori i da li se fokusiramo na taj sadržaj? Ili tokom tog govora slušamo sebe, svoje srce, misli ili emocije? Da li uvijek čujemo sve ono što nam drugi govore?  Da li mislimo na osobu koja govori, njenu potrebu da nam neko iskustvo prenese i da li joj dajemo za to potrebno vrijeme i pažnju?

S jedne strane, činjenica je da ne slušamo druge, ali sa druge strane takođe je fakat da smo i sami „žrtve neslušanja“. Koliko smo puta nešto za nas veoma važno nekome saopštavali, a ta je osoba gledala u stranu ili nas je prekidala ne dopuštajući da kažemo sve što nam je bilo potrebno? Sigurno je i da je svako od nas pričao sa osobom koja je za vrijeme razgovora bila posvećena drugim stvarima, a ne nama – provjeravala je poruke i pozive na telefonu.

Pa čemu onda služi razgovor ako jedni druge ne slušamo?

Ničemu!

 

Vođenje uspješnog razgovora podrazumijeva sposobnost slušanja svih osoba koje se u taj razgovor uključene. Ali onog stvarnog slušanja. Slušanje je važno baš kao i kazivanje. Pažljivim slušanjem dobijamo informacije za koje pošiljalac očekuje reakciju. Ta reakcija može biti i za njegovu dobrobit ali moguće je i za našu. Trebalo bi da se, možda, odredimo prema nekoj temi, usaglasimo sa nekim stavom ili pokrenemo raspravu u vezi nečega.

Slušanje, prije svega, podrazumijeva strpljenje. Slušanje podrazumijeva vrijeme. Vrijeme kojeg, generalno, sve manje imamo. I taj nedostatak vremena nas čini napetim i nervoznim i manje fokusiranim. Savremeno društvo nosi milion obaveza. Dostupni smo na sto strana putem različitih uređaja, pratimo trendove, patimo od stresa i suštinski se udaljavamo od ciljane komunikacije. A ono što je poražavajuće jeste da se udaljavajući od komunikacije sa jasnom svrhom mi zapravo udaljavamo jedni od drugih.

Sjetite se koliko ste puta slušali prijatelja, a u sebi mislili kako nemate vremena za tu priču jer čeka vas mnogo obaveza i žurite. A možda je baš tada njemu bila potrebna vaša podrška i želio je da baš sa vama podijeli svoje dileme. Koliko je puta vama i vašim radnim kolegama šef na sastanku dodijelio neki zadatak a vi se poslije toga vraćali na radnom mjesto ne znajući šta bi tačno trebalo da uradite. Potom ste ili pogrešno izvršili zadatak, ili ste se obraćali kolegama za dodatna objašnjenja čime ste možda dolazili do rješenja. A možda ste i dalje pažljivo ne slušajući još dublje ulazili u nesporazum, a moguće je i u konflikt.

Sposobnost da slušamo se uči. I to je takođe jedan od aspekata kojima ćemo se baviti u Studiju vještina Arete kroz treninge u oblasti komunikacije. Učićete da u određenom trenku ovladate sobom i svojim emocijama i da usvojite vještinu slušanja. Učićete da odolite porivu da izbjegnete govor druge osobe, da ga skratite, preobrazite ili da dobijete sadržaj koji je vama odgovarajući, odnosno koji je u skladu sa vašim razmišljanjima, uvjerenjima i stavovima.

 

Sa nama ćete naučiti da prepoznate da li vas drugi slušaju i razumiju sadržaj koji im iznosite.

 

Jasno je da ne možemo da živimo sami bez drugih ljudi. Jasno je i da moramo da komuniciramo. Stoga, opremite se vještinama koje će vam pomoći da stvorite sebi prijatno i funkcionalno okruženje u kojem ćete biti shvaćeni i interpretirani na pravi način bilo da ste na poslu, u školi ili kod kuće.

 

Arete tim.

Komentariši